Plan koji ne posadi Otac

image_pdfimage_print

Plan koji ne posadi Otac, dolazi iz sjemena raspadljiva Adama. To sjeme ne podliježe Božjoj volji. To je neprijateljstvo sjeme i sve što ona rađa, ne može vidjeti kraljevstva Božjega “Jer težnja je tijela protivna Bogu: jer ne podliježe zakonu o Bogu, ai ne može biti” (Rim 8: 7).

“On im odgovori: »Svaki nasad koji ne posadi Otac moj nebeski iskorijenit će se” (Matej 15:13 )

Jednom prilikom Isus je stajao u sinagogi u Nazaretu, i dao mu Knjigu proroka Izaije. Kad je otvorio knjigu, našao je tekst na kojem je pisalo: “Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza propovijedati loše poslao me liječiti srca slomljena, da propovijeda oslobođenje zarobljenicima i vid obnove. slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje…” (Luka 4:18 -19).

Tada je Isus rekao narodu: “Danas se ispunilo ovo Pismo u ušima” (Lk 4,21).

Kad je Isus bio među ljudima, Duh Božji bio na Njega (Ivan 10,30). Isusova je misija bila da donese dobru vijest siromasima duhom (Matej 5: 3). On je poslan da utješi srca slomljena. Isus se predstavio kao slobodu za izgnanike grijeha. Slijepa, Isus je svjetlo. Ovladao grijeha naći slobodu u Kristu. Isus je otvorio put (godina) kada su ljudi prihvatljivo pred Bogom (2 Korinćanima 6: 2).

Izaija je prorekao da nakon što je Isus ispunio svoju misiju, muškarci bi se zove drveće pravednosti, sadnju Jahve, Bog bi mogao biti proslavljen.

Kroz rad ostvaren od Krista, ljudi bi se zove pravda nasada, odnosno “Otac zasadio biljke”.

Božja riječ (gospel) je sjeme koje rađa se “stabala pravednosti ” To je, dakle, prispodoba: Sjeme je Riječ Božja” (Luka 8,11). Biljke posađene Oca, dolazi iz neraspadljivog sjemena, koji je riječ Božja (1 Pt 1,23).

Krist je sijač, i svi oni koji propovijedaju Radosnu vijest Evanđelja “sijač sije riječ” (Marko 4,14). No sijati riječ, morate biti rođen od Božje volje. Morate biti ovlašten da se dijete Božje (Ivan 1:12 -13).

Nema načina riječ Evanđelja, ako čovjek nije rođen od nje. Drugim riječima, to je moguće samo za čovjeka proizvesti plod usana što ispovijedaju Krista, nakon što je generiran riječ.

To je razlog zašto je Evanđelje sila Božja svakome koji vjeruje (1 Kor 1,18; 1. Korinćanima 2: 5; Rim 1,16). Evanđelje je moć od Boga koji daje život ljudi.

Isus je došao “… vratiti vid slijepima…”, ali farizeji i književnici mislili da je imao savršenu viziju nebeskih stvari. Misija je Isus shvatio, nije uočeno kod onih koji su vjerovali da je imala savršen pogled “A Isus mu reče: Došao sam u ovaj svijet na sud, tako da oni koji ne vide, da vide, a oni koji vide, da oslijepe. a neki od farizeja koji su bili s njim čuli, rekoše mu, Jesmo li slijepi Isus im reče: da ste slijepi, ne biste imali grijeha, ali sada kažete: ‘Vidimo’ pa grijeh vaš ostaje” (Ivan 9:39 -41).

Isus je došao za bolesne, ali religiozni vjeruju sami: “Kad je Isus to čuo, reče im, ne zdrava koji trebaju liječnika, nego oni koji su bolesni, nisam došao zvati pravednike, nego, nego grešnike na obraćenje” (Marko 2,17).

Ali zašto su farizeji i književnici, koji su se smatrali? Zato što su vjerovali da su djeca Božja, budući potomci Abrahama “Kažu, mi se ne rodi od bluda, jedan nam je Otac, čak i Boga” (Ivan 08:41).

Farizeji i pismoznanci su bili u pravu? Oni su djeca Božja tako što Abrahamovi potomci? Ne! Djeca Božja dolaze iz iste vjere Abrahama, vjernika i ne raspadljiva sjemena u patrijarhova podrijetla “Pa onda oni koji su od vjere blagoslivlju se s vjernikom Abrahamom” (Gal 3: 9).

Ljudi se blagoslovljeni kao vjernog Abrahama, to jest, djeca Svevišnjega, on mora vjerovati u Božje riječi kao Abraham vjeruje i da će se za pravednost. Bog nije pristran, i svi oni koji vjeruju kako je Abraham vjerovao, opravdani Njegovom milošću.

Kad Abraham vjeruje Bogu, postao je pravda stabla, biljke Gospodin sadi (opravdano). Međutim, njihovi tjelesni potomci nisu dosegnuti istu stanje pred Bogom.

Budući da je sin Abrahamov je vježbati djela Abrahama, koji je, kako vjeruju u Božju riječ. Primate neraspadljivog sjeme u srcu. Ovo je djelo Božje: Vjerujem u onoga kojega je poslao (Iv 08:39; Ivan 06:29). Abraham izvodi djela Božja, jer on vjeruje u Boga, ali njihovi potomci, povjerio je u tijelu, koji je, u svom podrijetlu, ne vjerujem da je Bog poslao, pa stoga ne vjeruje u Boga.

Farizeji i pismoznanci bili su potomci Abrahama (Iv 08:37), ali oni nisu bili djeca Božja. Oni su mislili da je dovoljno da ispovijedaju da su potomci Abrahama do božanskih sinova (Mt 3: 9).

Farizeji i pismoznanci nisu bile biljke posađene od Boga (ne vjeruje u Krista) i, stoga, biti rastrgan (vjerojatno presude Boga) “Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen, jer nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega” (Ivan 3:18).

Znamo da su oni koji ne vjeruju u Krista, biljke ne sade od Oca, i oni koji vjeruju da su stabla pravednosti, biljke pripadaju Ocu.

No, kada i gdje su posađene su zli ljudi, jer svi ljudi su biljke?

 

 

Židovi smatraju da su djeca Božja bivajući potomci Abrahama u tijelu. Oni su zaboravili da je Abraham primio božansko posinstvo, kada je vjerovao Bogu, a to je pripisao za pravdu.

Iako su Židovi bili Abrahamovi potomci po tijelu, međutim, još uvijek djeca Adama, što je moguće samo dijete Božje po vjeri.

To je, svi su ljudi rođeni u Adamu su biljke koje ne posadi Otac. Postoje stabla pravednosti, a time se ne sadi Gospodnji!

Abraham je bio potomak Adama, tijela, i generira tjelesne djecu. Njihovi potomci su začeta u grijehu, baš kao što su svi ljudi začeta “Evo je shapen se nepravdi, a grijeh Moja majka me začela” (Ps 51: 5).

Kroz Abrahamove vjere postala biljka koja Otac zasadio jer je opravdano od Boga. No, njihovi potomci i dalje biti generiran po tijelu od Abrahama, koji se odnosi na Adama.

Iako je Abraham je dosegla stanje duhovnog čovjeka povjerenja u obećanja Božja, međutim, on je i dalje imati djecu po tijelu raspadljivo sudionike sjeme Adama.

Samo su oni rođeni od Boga stvorena duhovne ljude. Abraham je bio sin Božji po vjeri i samo oni koji vjeruju u Boga kao vjernog Abrahamu, generiraju iz njega.

Čovječanstvo je obrezivanje iz sjemena raspadljiva (koja neće ostati zauvijek), sjeme Adama. Svaki čovjek koji dolazi na svijet su biljke koje ne posadi Otac i to je razlog zašto Biblija kaže da su svi sagriješili i lišeni su Božje slave.

Za rođeno od tijela, čovjek volje i krvi, ljudi dolaze na svijet u osudi. Tek nakon što je ponovno rođen, u skladu s Božjom voljom (duh) i neprolaznoj sjeme (voda), čovjek postaje sadnja Gospodina.

 

“I svi tvoji ljudi će biti pravedni, posjedovat će zemlju dovijeka, za mog nasada izdanci, djelo mojih ruku, da bih se u njima proslavio” (Izaija 60:21).

Da se ponovno rodio, morate biti posađeno od Boga (mog nasada izdanci). Novo stvorenje u Kristu generira isključivo djelo Božjih ruku. Nema čovjeka aktivno sudjelovati u novom rođenju, kao što je to slava samo Bogu pripada.

Za čovjeka koji se zasadio Otac jedno mora vjerovati u Božje riječi koja kaže: “Gle meni i biti spašen, svi krajevi zemlje, jer ja sam Bog, i nitko drugi” (Izaija 45:22 ). Tko gleda autora i Dovršitelja vjere, jer je vjerovao da je samo Bog ga može spasiti.

Tko ne vjeruje u jedinorođeni Sin Božji čini da izgleda, i trpe posljedice grijeha na isti način na koji ugrizla zmija u pustinji koji je izgledao ne (vjerujem) na drzak zmije pate, u vrijeme Hebreji prešli pustinjuput do obećanu zemlju!

Plan koji ne posadi Otac, dolazi iz sjemena raspadljiva Adama. To sjeme ne podliježe Božjoj volji. To je neprijateljstvo sjeme i sve što ona rađa, ne može vidjeti kraljevstva Božjega “Jer težnja je tijela protivna Bogu: jer ne podliježe zakonu o Bogu, ai ne može biti” (Rim 8: 7).

Biljke koje nisu bile zasađene Bog će biti iskorijenjena, jer ne stoji na presudu: “Stoga bezbožnim neće stajati u presudi, ni grešnici u zajednici pravednih” (Ps 1: 5).

U tom pogledu, predvidio Ivana Krstitelja: “Već je sjekira položena na korijen stablima: svako dakle stablo koje ne rađa dobrim plodom siječe se iu oganj baca” (Mt 3,10).

Dok su farizeji i pismoznanci nastavio ispovijedaju da su djeca Božja bivajući potomci Abrahama, bilo bi loše za proizvodnju voća, što ukazuje da oni nisu bili Otac zasadio biljke i predmet se gnjeva Božjega.

Samo drveće koje proizvode dobar plod, to jest, koji ispovijedaju blizinu u kraljevstvo nebesko (Krista) ostat će zauvijek (Hebrejima 13:15). Tu će se smanjiti, jer Bog Sam ih zasadio, i zauvijek će biti djela Božjih ruku. Snimanje (biljke) zasađena Boga.

Claudio Crispim

Nasceu em Mato Grosso do Sul, Nova Andradina, em 1973. Aos 2 anos, sua família mudou-se para São Paulo, onde vive até hoje. O pai ‘in memória’ exerceu o oficio de motorista de ônibus coletivo e a mãe comerciante, ambos evangélicos. Claudio Crispim cursou o Bacharelado em Ciências Policiais de Segurança e Ordem Pública na Academia de Policia Militar do Barro Branco e, atualmente exerce a função de Capitão da Policia Militar do Estado de São Paulo. É casado com Jussara e é pai de dois filhos, Larissa e Vinícius. É articulista do Portal Estudo Bíblico (www.estudosbiblicos.org), com mais de 360 artigos publicados e distribuídos gratuitamente na web.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *